A review by janathebookdragon
Sve trule jabuke by Moïra Fowley-Doyle

challenging dark emotional inspiring mysterious reflective sad fast-paced

4.75

"Sve trule jabuke" pročitala sam početkom aprila i od tada ne mogu da dođem sebi zbog ove knjige. Mislim da nije prošao ni dan od tada a da nisam razmišljala o nekom njenom aspektu. Ipak, ostavila me je bez teksta i već danima pokušavam da utiske pretočim u nešto smisleno i opširnije od "Molim vas, čitajte ovu knjigu, jer bukvalno morate". 
 Izazvala je mnogo suprotstavljenih emocija u meni, od toga da sam osećala sav bes koji su osećali i likovi, do toga da sam samo želela da zagrlim knjigu, jer me je pogodilo sve što se dešavalo junakinjama priče, ali nisam znala kako da sve to sročim. 

Međutim, prošle nedelje se u našem komšiluku održao još jedan protest protiv prava žena na abortus, a ne zaboravimo i klečanje muškaraca radi ženske čednosti i, ponovo, radi zabrane abortusa, koji je takođe održan ne toliko davno. Zatim je američki fudbaler na diplomiranju održao govor u kom je objasnio da je žena najispunjenija kada je majka i žena, džaba joj diploma. 

Nakon ovog najnovijeg talasa nepoštovanja osnovnih prava žena, pre svega reproduktivnih, kao i posle otvorenog zagovaranja njihovog oduzimanja, shvatila sam da nismo svesni toga da su prava koja imamo i za koja se borimo vekovima ostvarena mnogo skorije nego što mislimo i da prošlost bez njih uopšte nije tako daleko. Žene u Irskoj pravo na bezbedan abortus u svojoj zemlji imaju tek od 2019. godine, dok je tek 2018. godine dekriminalizovan. S druge strane, u Poljskoj je nedavno opet potpuno kriminalizovan 2021. godine. Nakon što je 2022. godine Vrhovni sud poništio sopstvenu odluku u slučaju Rou protiv Vejda, u 14 američkih država abortus je postao ilegalan. 

Tema reproduktivnih i seksualnih prava žene nažalost u mnogim delovima sveta i danas je aktuelna. Naravno i kod nas, tradicionalna porodica i abortus jesu omiljene teme o kojima desničari vole da raspravljaju. Zbog toga mislim da je veoma važno da pročitate "Sve trule jabuke". 

O čemu se radi u knjizi: 
 
 "Kada Dinina neobuzdana, misteriozna sestra Mendi nestane i proglase je mrtvom, njena porodica se potpuno slama. Ali Mendi je uvek bila problematična. To je samo još jedna nesreća koja je zadesila Dininu porodicu. S tim što Dina ne želi da veruje da joj je sestra stvarno mrtva. 

Ali, onda počinju da stižu pisma. Pisma od Mendi, u kojima tvrdi da za zlosretnu istoriju njene porodice nije odgovorna loša sreća ili loše odluke – već kletva koja se prenosi s žene na ženu generacijama. Mendi je krenula u potragu za izvorom kletve pre nego što ona zadesi i Dinu. Ali, da li kletva zaista postoji? I da li je Mendi stvarno živa? Očajnička potraga, u kojoj je vode samo poruke koje se misteriozno pojavljuju, dovešće Dinu do nekadašnjih Magdaleninih vešernica, zloglasnih duševnih bolnica za žene u Irskoj. 

Odvažan i divno napisan, ovaj izuzetno važan feministički roman za mlade preispituje aktuelna pitanja ženskih seksualnih i reproduktivnih prava koja su, uprkos tome što živimo u 21. veku, iznenada ponovo sporna."
 

"Sve trule jabuke" je vešto napisan spoj magijskog realizma, misterije, istorijskog romana i savremenog romana za mlade. Iako možda deluje kao da obrađuje mnogo tema i da autorka koristi mnogo literarnih alata, priča je izuzetno skladno napisana, pitka i veoma laka za razumevanje. Kada počnete da je čitate, vuče vas, morate da pročitate još jedno pa onda još jedno poglavlje da biste saznali šta se dalje dešava. Kod mene je tako bilo, progutala sam je za dva dana. 

Dina kao protagonistkinja mi se veoma dopala, pre svega zbog toga što od početka ima unutrašnju borbu u kojoj pokušava sebe da definiše, da shvati ko je i šta je i preispituje svoje dotadašnje odluke. Avantura, ili bolje reći potraga, u koju kreće sa svojim prijateljima, koliko uzbudljiva, toliko i jeziva, praćena je duhovima prošlosti i obavijena velom misterije. 

Jedna jedina zamerka koju imam jeste da je kraj delovao malo zbrzano i volela bih da smo dobili malo više detalja o likovima nakon što se završila glavna radnja knjige. 

Negde sam pročitala da je autorka ovu knjigu delimično napisala jer je bila besna, i to se i te kako vidi. Na svakoj stranici provejava taj bes zbog nepravdi koje su vekovima činjene ženama i svima koji nisu bili bogati strejt muškarci, kroz različite suptilne opaske i komentare likova. 

Rekla sam da je knjiga pitka, ali je emotivno prilično teška. Ono što me je verovatno najviše pogodilo jeste činjenica da su delovi ove knjige zasnovani na istinitim događajima. Moram priznati da zaista nisam znala za postojanje Magdaleninih vešernica (poslednja je zatvorena 1996. godine, jezivo) i bila sam preneražena dok sam čitala o užasima koji su se tamo dešavali kada sam, nakon čitanja ove knjige, nastavila još malo da istražujem. Obavezno pročitajte i beleške autorke na samom kraju, jer u njima potanko objašnjava šta ju je podstaklo na pisanje ovog romana, a navodi i izvore iz kojih možete da saznate više. 

Možda sve ovo što sam napisala o knjizi do sada zvuči mračno i iako na trenutke jeste tako, poruka knjige je kako istina oslobađa i pojedince i društvo, i koliko je bitno da se s njom suočimo i glasno govorimo o njoj kako bi budućnost bila bolja i kako se greške iz prošlosti ne bi ponavljale. Roman govori o tome koliko je podrška ljudi u zajednici značajna u svakom aspektu života, bili to porodica, prijatelji ili institucije. Govori takođe i o putu ka prihvatanju sebe onakvih kakvi jesmo, bez obzira na to šta okolina misli ili nameće. 

Mnogo hvala Izdavačkoj kući Odisena na primerku, ali i zato što prevode važne knjige koje se bave bitnim i aktuelnim temama.
 

Ako planirate da čitate "Sve trule jabuke", a zaista se nadam da ćete ovoj knjizi dati priliku, moram da vas upozorim na sadržaje koji nekome mogu biti uznemirujući: homofobija, zlostavljanje, seksualno zlostavljanje, silovanje, pedofilija, samoubistvo, smrt, podmetanje požara, zlostavljanje životinja.